10. travnja, 2020. | Zagreb 

Rjeđe se govori o IoT-ju u kontekstu zaštite okoliša ili životinja pa ipak postoje konkretna rješenja koja mogu spasiti živote i zaštititi imovinu. Nedavno je velik požar zahvatio otok Hvar, a Hrvatska se nažalost svake godine susreće s opasnim požarima u kojima se gubi imovina, uništavaju šume i makija i gube ljudski životi. Kako bi se prevenirale takve katastrofe, potrebno je „pošumiti“ područja senzorikom koja će prepoznati npr. neuobičajeno povećanje temperature ili specifične plinove. Najveći problem predstavljaju baterije u takvim područjima koje se brzo prazne, što potom zahtjeva izlazak čovjeka na nekad i teško dostupan teren, dodatne troškove te cjelokupno rješenje čini preskupim i neodrživim.  

Vjerojatno se pitate što je zapravo 0G mreža? To je cijenom pristupačna, zapravo jeftina niskoenergetska mreža, kreirana za slanje i primanje poruka između IoT uređaja. Inače, Sigfox je francuska kompanija, inicijator 0G mreže. Tvrtka postoji od 2010. godine, a njen glavni cilj je upravo stvaranje globalne, jednostavne, jeftine i niskoenergetske solucije povezivosti Interneta stvari i komunikacije strojeva (M2M – machine to machine). Kako bi se to i dogodilo, stvorili su vlastitu tehnologiju mreža koja je danas dostupna u 65 država svijeta, a omogućava sigurnu i nezavisnu komunikaciju raznih objekata. Dakle, 0G mreža koju pokreće Sigfoxova tehnologija zasniva se na malom broju podataka i energetskoj štedljivosti. Naime, senzor šalje poruke veličine 12 bajta što je dovoljno za podatke koje su nam potrebni za npr. kontrolu požara, a ostatak vremena spava. Takav način rada omogućava da senzor funkcionira godinama. 0G mreža je globalna mreža što ovakva rješenja čini komercijalnim u većini svijeta gdje postoji Sigfoxov operater koji se brine za infrastrukturu mreže. U Hrvatskoj mreža postoji i ovakva rješenja samo čekaju ostvarivanje. 

U Africi se 0G koristi za zaštitu nosoroga. Od sedamdesetih godina do početka ovog stoljeća, broj nosoroga se strmoglavio uslijed krivolova na njihove rogove koji su vrstu doveli do ruba izumiranja. S obzirom na to da senzor „spava“, krivolovci ne mogu presresti poruke. Kada nosorozi uđu u opasno područje, poruka stiže nadzornim timovima, a rendžeri odlaze na teren. Slična rješenja koriste i naši poljoprivrednici u praćenju stoke na slobodnoj ispaši. Kako je stoka slobodna, vlasnici nekad mjesecima ne znaju gdje se životinja nalazi, a u tom periodu životinja se može razboljeti, ozlijediti i umrijeti. 

Živimo u doba kad se i pitka voda dovodi u pitanje, a zbog čega je zaštita vode kao jednog od najvažnijih Zemljinih resursa postalo prvorazredno pitanje. Smanjivanja gubitaka vode i očuvanje rezervi također može biti podržano pametnim vodomjerima, senzorima i ventilima. Ovdje uz smanjenje gubitka vode vrlo važnu ulogu ima i praćenje potrošnje vode kao i svi financijski aspekti vezani uz njenu potrošnju.

 Pristup podacima zasigurno bi pripomogao i u spašavanju ljudi. Kada bi se jedriličari, ekstremni sportaši i svi koji se spremaju u nepristupačne prostore, opremili trackerima u slučaju nesreće bilo bi ih lakše i brže locirati, kao i smanjiti troškove potrage. 

Još jedno „humano“ IoT rješenje je i nadzor starijih i bolesnih osoba. Sada možda i više nego inače, u situaciji kad je pandemija zahvatila svijet i Hrvatsku, zbog njihovog dobra moramo biti odvojeni od starijih osoba.  Na tržištu se nalaze senzori različitih karakteristika i proizvođača koji uz jednostavnu instalaciju omogućuju da na daljinu pratimo je li sve u redu s njima. To je zapravo novi inteligentni sustav praćenja koji obavještava jesu li vaši roditelji, baka ili djed u redu kod kuće.

Rješenja postoje, a na nama je da ih primijenimo i možda izgradimo bolji svijet za budućnost uz pomoć interneta stvari i drugih tehnologija.