Europa i znanje: Konferencija EK i Sveučilišta Algebra Bernays 

Obrazovanje i gospodarstvo: partneri u stvaranju budućnosti 

U Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu 9. srpnja, održana je konferencija „Pobijediti u globalnoj utrci: zašto je važno birati Europu”, u organizaciji Predstavništva Europ,ske komisije u Hrvatskoj i Gospodarskog savjeta Sveučilišta Algebra Bernays, uz partnerstvo Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu te Instituta Ruđer Bošković. Posebna gošća i govornica na konferenciji bila je Henna Virkkunen, izvršna potpredsjednica Europske komisije za tehnološku suverenost, sigurnost i demokraciju.

Konferencija je okupila predstavnike organizatora, europskih institucija, Vlade Republike Hrvatske, akademske zajednice, istraživačkih institucija, poduzetnika, investitora, startupa i tehnološke zajednice, s ciljem otvaranja rasprave o tome kako Europa može ostati globalno konkurentna u području umjetne inteligencije, digitalnih tehnologija, inovacija i tehnološke suverenosti. U fokusu konferencije bila su pitanja europske konkurentnosti, jačanja inovacijskog ekosustava, povezivanja istraživanja i tržišta, razvoja digitalnih i STEM vještina, financiranja tehnoloških inovacija te stvaranja uvjeta za rast europskih startupova i budućih tehnoloških jednoroga. Poseban naglasak stavljen je i na hrvatske primjere uspjeha te na ulogu akademske zajednice, istraživačkih institucija i industrije u razvoju globalno konkurentnih proizvoda i rješenja.

Foto: Marko Lopac 

Konferenciju su otvorili Andrea Čović Vidović, zamjenica voditeljice Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj te Hrvoje Josip Balen, savjetnik Uprave Sveučilišta Algebra Bernays.

Foto: Marko Lopac

Tehnologija, sigurnost i demokracija tri su pojma koja najbolje sažimaju fokus ove konferencije, ali i smjer u kojem Europa želi razvijati svoju konkurentnost. Tehnološka suverenost za Europu ne znači zatvaranje, protekcionizam ili odustajanje od otvorenosti, nego sposobnost da zadržimo pravo izbora. U svijetu u kojem su tehnologija, sigurnost i demokracija sve snažnije povezane, Europa mora razvijati vlastite kapacitete, ali pritom ostati vjerna svojim vrijednostima“– u uvodnom obraćanju istaknula je Čović Vidović. 

„Konkurentnost Europe više nije pitanje samo strategija, fondova ili velikih deklaracija, nego pitanje ljudi, znanja, tehnologije, kapitala i sposobnosti da dobre ideje pretvorimo u proizvode, tvrtke i radna mjesta. Europa nikada nije imala problem sa znanjem, ali prečesto smo gledali kako ideje nastaju ovdje, a rastu i globalno se razvijaju negdje drugdje. Zato nam treba jedinstveno i učinkovitije europsko tržište koje će privlačiti investicije, zadržavati talente i omogućiti da razvojni centri, patenti i intelektualno vlasništvo ostaju u Europi“ – kazao je Balen. 

Program je nastavljen fireside keynote razgovorom u kojem su sudjelovali Vlatko Matijević, CTO i suosnivač Orqe, te Damir Prusac, potpredsjednik za istraživačka partnerstva Infobipa. Razgovor, koji je moderirala Dina Hrastović iz Telegrama, bio je posvećen položaju hrvatskih tehnoloških tvrtki u globalnom okruženju te izazovima razvoja inovacija koje mogu konkurirati na svjetskom tržištu.

U okviru Mastermind Sessiona pod nazivom „Od istraživanja i inovacija do tržišta” sudjelovali su Mislav Balković, rektor Sveučilišta Algebra Bernays, Vedran Bilas, dekan Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu te David Smith, ravnatelj Instituta Ruđer Bošković. Sudionici su raspravljali o tome kako učinkovitije povezati znanost, obrazovanje i gospodarstvo te kako istraživačke rezultate pretvarati u proizvode, usluge i tvrtke koje mogu ostvariti tržišni uspjeh.

Foto: Marko Lopac 

“Hrvatska danas, slikovito rečeno, ima oko 60 posto europske produktivnosti, ali i oko 79 posto kvalitete života, što jasno pokazuje da prostor za napredak postoji, ali i da demografske mjere ne možemo promatrati odvojeno od pitanja kvalitete života. U tome važnu ulogu imaju obrazovne institucije, ali i sami građani, jer cjeloživotno učenje, usvajanje novih vještina i odgovorno korištenje tehnologije postaju preduvjet konkurentnosti. Istodobno, Hrvatska mora ozbiljnije raditi na privlačenju stranih studenata, osobito s tržišta na kojima postoji realan interes za studij u Europi” – poručio je Balković.

Službeno otvorenje konferencije obilježila su uvodna obraćanja Damira Habijana, ministra pravosuđa, uprave i digitalne transformacije i Nine Obuljen-Koržinek, ministrice kulture i medija.

„Ulazimo u novu fazu digitalne transformacije u kojoj je cilj dodatno ojačati europske i hrvatske digitalne kapacitete, učiniti javne procese bržima, sigurnijima i transparentnijima te razvijati rješenja koja će nas učiniti konkurentnijima i otpornijima. No, uz razvoj tehnologije moramo jednako snažno ulagati u sigurno digitalno okruženje, posebno kada je riječ o zaštiti djece i mladih na internetu. Zato Hrvatska jača svoj zakonodavni i institucionalni okvir, uz puno poštivanje privatnosti korisnika, te uspostavlja posebnu radnu skupinu posvećenu sigurnosti djece online. Kombinacijom infrastrukture, znanja, odgovorne uporabe tehnologije i jasnih pravila možemo graditi sigurniju, učinkovitiju i digitalno snažniju Hrvatsku i Europu“ – istaknuo je Habijan.

Foto: Božidar Žitnik

„Digitalna transformacija i razvoj umjetne inteligencije moraju se razvijati zajedno s društvom, kulturom, medijima i sigurnošću, jer već mijenjaju ekonomiju, način informiranja i digitalnu sigurnost. Zato Europa mora ulagati u digitalnu infrastrukturu, AI i sigurnije platforme uz jasna pravila, kako bi zaštitila korisnike i sama oblikovala svoju tehnološku budućnost“ – kazala je Obuljen-Koržinek. 

Središnja gošća konferencije, Henna Virkkunen, izvršna potpredsjednica Europske komisije za tehnološku suverenost, sigurnost i demokraciju, održala je keynote govor o tehnološkoj suverenosti Europe. U svom obraćanju govorila je o europskoj viziji razvoja digitalne ekonomije, umjetne inteligencije, kibernetičke sigurnosti, digitalne infrastrukture i demokratske otpornosti u vremenu globalne tehnološke utrke.

Foto: Božidar Žitnik 

„Zajedno stvaramo povijest, a Hrvatska u ovom području ima velik potencijal. Moj je glavni zadatak osigurati europsku digitalnu i tehnološku suverenost, jer upravo kroz snažnije vlastite kapacitete Europa može odgovoriti na gospodarske, sigurnosne i globalne izazove koji su pred nama. To ne znači zatvaranje prema svijetu, nego otvorenost za partnerstva, poštenu konkurenciju i suradnju s pouzdanim partnerima, uz sposobnost da sami biramo tehnologije na kojima gradimo svoju budućnost. Danas smo u pojedinim područjima još uvijek ovisni o neeuropskim pružateljima usluga, što možda trenutačno nije kriza, ali može postati ozbiljan rizik ako ne budemo ulagali na vrijeme. Zato moramo jačati europske lance opskrbe, ulagati u proizvodnju čipova, cloud infrastrukturu, razvoj umjetne inteligencije i AI gigatvornice, uz potreban privatni kapital koji će omogućiti da naše najbolje europske kompanije budu globalno konkurentne. Ako želimo pobijediti u globalnoj tehnološkoj utrci, moramo izgraditi europski ekosustav koji štiti našu demokraciju, smanjuje ovisnost o zemljama izvan Europe i daje nam mogućnost da sami oblikujemo svoju budućnost. Posebno je važno da AI razvijamo odgovorno, uz optimizaciju potrošnje energije i jačanje otvorenih rješenja, jer ona povećavaju otpornost, konkurentnost i neovisnost Europe. Naš je cilj u sljedećih sedam godina utrostručiti AI kapacitete na razini Europske unije, a taj posao želimo raditi zajedno s državama članicama, industrijom i partnerima poput Hrvatske“ – naglasila je Virkkunen.  

U panel raspravi „Financije i vještine kao temelj konkurentnosti Europe” sudjelovali su, uz Virkkunen, Marko Primorac, potpredsjednik Europske investicijske banke te Nataša Mikuš Žigman, ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Rasprava je bila usmjerena na važnost ulaganja u znanje, vještine, istraživanje, razvoj i inovacije, kao i na ulogu europskih financijskih instrumenata u jačanju konkurentnosti europskog gospodarstva. 

„U proteklih nekoliko godina vidjeli smo da se gotovo svaka napredna tehnologija može koristiti i u sigurnosne pa i vojne svrhe, zbog čega Europa mora smanjiti ovisnost o udaljenim lancima opskrbe i jačati vlastite kapacitete. Naš je cilj omogućiti Europi da razvija, inovira i skalira ključne tehnologije unutar vlastitog tržišta, oslanjajući se na vrhunska sveučilišta, startupove i kompanije koje trebaju rasti i ostati u Europi. Zato je važno aktivirati sve europske instrumente, ali i snažnije uključiti privatne investitore u ulaganja u europske tvrtke i ideje“– izjavio je Primorac. 

„Želimo poticati ulaganja u kompanije koje djeluju na jedinstvenom europskom tržištu te dodatno ulagati u istraživanje, razvoj i inovacije. Hrvatska je 2025. svrstana među deset najboljih zemalja prema kvaliteti poslovnog okruženja, što potvrđuje važnost reformi i ulaganja provedenih kroz naš plan oporavka i otpornosti“ – zaključila je Mikuš Žigman.   

U nastavku programa održane su i rasprave posvećene europskom zakonodavstvu u digitalnom dobu, sigurnosti djece i mladih na internetu, ulozi inkubatora u razvoju budućih tehnoloških jednoroga, primjeni umjetne inteligencije te razvoju hrvatske tehnološke scene. Sudionici su se složili kako Europa ima znanje, istraživački potencijal i vrijednosni okvir potreban za globalni tehnološki iskorak, ali da je za ostvarenje tog potencijala ključno dodatno ubrzati prijenos znanja u gospodarstvo, osnažiti ulaganja i sustavno razvijati vještine potrebne za digitalnu budućnost. 

U završnom dijelu konferencije održana je i sjednica Gospodarskog savjeta Sveučilišta Algebra Bernays na kojoj su članovi Savjeta raspravljali o temi „Više maturanata, manje budućih tehnologa: kako ćemo graditi hrvatsku AI, digitalnu i industrijsku konkurentnost?”. U fokusu rasprave bili su trendovi ovogodišnjih prijava na državnoj maturi, s posebnim

naglaskom na podatke koji pokazuju kako je državnu maturu u 2026. godini prijavilo 30.703 pristupnika, što je blagi porast u odnosu na 2025., dok istodobno računarska i informatička skupina studija bilježi pad interesa od 14 posto. 

Članovi Gospodarskog savjeta raspravljali su o tome predstavlja li takav trend rano upozorenje za hrvatsko gospodarstvo, javnu upravu, industriju i investicije, osobito u kontekstu europskih rasprava o umjetnoj inteligenciji, tehnološkoj suverenosti i globalnoj konkurentnosti. Pritom je istaknuto kako Sveučilište Algebra Bernays do kraja lipnja bilježi rast od 8 posto prijava na sve studije, što dodatno otvara prostor za raspravu o ulozi visokog obrazovanja u privlačenju mladih prema područjima ključnima za digitalnu i industrijsku budućnost Hrvatske.

Sveučilište Algebra Bernays provelo anketu među članovima Gospodarskog savjeta: 

Plaće i geopolitički rizici najveći izazovi, AI najveća prilika za domaće poslodavce 

Na Sveučilištu Algebra Bernays održana je treća službena sjednica Gospodarskog savjeta te institucije kojoj su prisustvovali poslodavci iz gotovo svih sektora gospodarstva s ciljem umrežavanja i poticanja rasprave o temama važnim za suradnju akademske zajednice i poslovnog svijeta. Za vrijeme sjednice, među poslodavcima je provedena anketa koju su ispunila 22 prisutna poslodavca, a koja je obuhvatila pet ključnih područja: procjene poslovanja tvrtki ispitanika u 2026. godini u odnosu na 2025. godinu, identifikaciju glavnih izazova i prilika u 2026. godini, te vizije razvoja Hrvatske do 2030. godine u smislu ekonomije i ljudskih potencijala.

Procjena poslovanja za 2026. godinu u odnosu na 2025. godinu 

Istraživanje je imalo za cilj utvrditi očekivanja u pogledu poslovnih rezultata u nadolazećoj 2026. godini u odnosu na tekuću godinu. Metodološki, korištena je skala od 1 do 5, gdje je vrijednost 3 označavala zadržavanje razine iz 2025. godine (0% promjene), dok su krajnje vrijednosti predstavljale kvantificirane projekcije: ocjena 1 označavala je značajan pad od -15%, a ocjena 5 značajan rast od +15%. Takva ljestvica omogućila je izražavanje subjektivnih ekonomskih očekivanja u objektivno interpretabilnom rasponu promjena.

Rezultati istraživanja pokazuju da poslodavci, u prosjeku, za iduću godinu imaju optimistična očekivanja kada je riječ o prihodima, koji su ocijenjeni s visokom ocjenom 4,1. Takav rezultat može se tumačiti kao znak povjerenja u tržišne uvjete, ugovorene projekte koji su u tijeku i/ili povećanu potražnju na domaćem i/ili inozemnom tržištu. S druge strane, prosječna ocjena profitabilnosti u idućoj godini iznosi 3,6 i ta razlika između očekivanog rasta prihoda i skromnijeg rasta profitabilnosti je indikativna: dok poslodavci vjeruju u povećanje obujma poslovanja, istovremeno procjenjuju da će se povećati i operativni troškovi, što može ublažiti učinke rasta na neto dobit. Uzroci takvog nesrazmjera mogu se tražiti u inflatornim pritiscima, rastu cijena rada, ulaganjima u razvoj i tehnologiju ili u bržem rastu konkurencije iz nama usporedivih zemalja.

Očekivanja vezana uz broj zaposlenih ocijenjena su prosječnom vrijednošću 3,5, što implicira projekciju vrlo blagog rasta zaposlenosti. Takvo očekivanje može se povezati s nastojanjem organizacija da stabiliziraju poslovanje i povećaju učinkovitost postojećih timova, ali i da selektivno proširuju broj zaposlenih u sektorima u rastu, što ne znači stagnaciju, već planski osmišljen rast, u skladu s organskim rastom poduzeća.

Poseban segment istraživanja odnosio se na zapošljavanje mladih, koje je ocijenjeno s prosječnom vrijednošću 3,6. S obzirom da i ta ocjena nije izrazito visoka, očigledno postoji oprezna namjera uključivanja mladih u tržište rada kod domaćih poslodavaca, što je pozitivna indikacija u kontekstu demografskih izazova i važnosti prijenosa znanja i vještina na nove generacije zaposlenika i zadržavanje pozitivnog trenda unatoč ukidanju potpora za zapošljavanje mladih. S druge strane, ovaj oprezni pokazatelj govori da se nikako ne smije zanemariti mjere zapošljavanja mladih, pogotovo onih visokoobrazovanih, kroz porezne olakšice i poticajne programe, kako bismo ih zadržali u hrvatskim firmama.

Svi pokazatelji nalaze se iznad neutralne vrijednosti 3,0, što potvrđuje da među poslodavcima prevladava blagi, ali prepoznatljiv optimizam u pogledu poslovanja u 2026. godini. 

Najveći izazov i dalje pritisak na rast plaća i geopolitičke promjene 

Rezultati istraživanja poslovnog sektora o izazovima koji će najviše obilježiti 2026. godinu ukazuju na složenu strukturu prijetnji i prepreka, koje uključuju kako unutarnje, tako i vanjske faktore utjecaja na poslovanje. Ispitanici su rangirali deset najvažnijih izazova prema njihovoj percipiranoj važnosti, pri čemu je konačni poredak oblikovan zbrojem i učestalošću pojedinih odgovora. 

Na samom vrhu liste izazova nalazi se pritisak na rast plaća. Očekivanja zaposlenika i realni troškovi života, koji su dodatno potaknuti inflacijskim trendovima, dovode poslodavce u poziciju gdje su primorani balansirati između zadržavanja i motivacije zaposlenika s jedne strane, i održavanja profitabilnosti s druge. Ova tema nije izolirana, ona se veže uz šire trendove na tržištu rada, uključujući manjak kvalificirane radne snage, iznadprosječni rast plaća u javnom sektoru, mobilnost radnika prema EU i osnažene pregovaračke pozicije zaposlenika. 

Geopolitička nestabilnost i ratovi zauzeli su drugo mjesto po važnosti, što jasno reflektira globalni kontekst u kojem posluju hrvatske tvrtke. Poslovna zajednica svjesna je sveprisutnog rizika koji dolazi od invazije Rusije na Ukrajinu, ratova i sukoba na Bliskom istoku, ali i od sekundarnih posljedica koje ti sukobi imaju na sigurnost opskrbnih lanaca, cijene energenata, vanjskotrgovinske tokove i investicijske odluke. Ovaj izazov sve više prelazi granice vanjske politike i prelazi u sferu operativnog i strateškog rizika za poduzeća.

Na trećem je mjestu izazov visokih cijena roba i usluga u Hrvatskoj, što dodatno potvrđuje opću zabrinutost vezanu uz troškovnu stranu poslovanja. Povećani ulazni troškovi, od sirovina do vanjskih usluga, utječu na sposobnost domaćih tvrtki da ostanu konkurentne na regionalnom i globalnom tržištu. Problem se dodatno produbljuje u kontekstu male dodane vrijednosti brojnih domaćih proizvoda i usluga, što umanjuje njihovu otpornost na pritiske tržišnih cijena.

Porezna opterećenja i prevelika birokracija, koji se nalaze na četvrtom mjestu, naglašavaju trajne strukturne slabosti poslovnog okruženja u Hrvatskoj. Poslodavci i dalje percipiraju sustav kao normativno zahtjevan, fiskalno opterećujući i administrativno neučinkovit, što otežava agilno poslovanje, digitalizaciju i brzu prilagodbu tržišnim promjenama. Pitanje porezne predvidivosti i regulatorne jasnoće stoga ostaje otvoreno kao ključna tema za donositelje politika. 

Na petom mjestu nalazi se usporavanje rasta EU tržišta, što posebno zabrinjava izvoznike i poduzeća koja su snažno integrirana u jedinstveno europsko tržište. Budući da je EU glavni vanjskotrgovinski partner Hrvatske, svaki signal o zastoju ili recesiji unutar Unije ima izravan utjecaj na hrvatske poslovne cikluse, investicije i potražnju.

Šesti po važnosti izazov je iseljavanje i odljev talenata, što predstavlja trajnu demografsku prijetnju i rizik za održivost radne snage. Gubitak mladih, obrazovanih i mobilnih kadrova dodatno pojačava pritisak na postojeće zaposlenike te otežava strateško planiranje ljudskih resursa, posebno u industrijama koje se oslanjaju na inovacije, razvoj i digitalne kompetencije.

Na sedmom mjestu nalazimo nepredvidivost američke administracije, što je indikator globaliziranosti promatranih poduzeća i njihove osjetljivosti na vanjskopolitičke pomake svjetskih sila. Promjene u trgovinskim politikama, monetarnoj strategiji FED-a, te sankcijskim režimima mogu neizravno, ali značajno utjecati na dostupnost kapitala, uvjete izvoza i sigurnost poslovanja.

Osmo i deveto mjesto zauzimaju niska dodana vrijednost domaćih proizvoda i usluga te visoki troškovi energenata, što upućuje na potrebu za tehnološkom transformacijom i većim ulaganjem u obnovljive izvore i energetski učinkovitije proizvodne procese. Konačno, na desetom mjestu nalazi se smanjenje državne potrošnje uslijed povećanja ulaganja u obranu, što signalizira zabrinutost zbog mogućeg smanjenja financijske podrške razvojnim i poduzetničkim inicijativama.

U cjelini, rezultati istraživanja pokazuju da su hrvatski poslodavci suočeni s nizom međusobno povezanih izazova, koji proizlaze kako iz nacionalnog regulatornog okvira i strukturnih slabosti, tako i iz šireg globalnog konteksta obilježenog nestabilnošću i povećanom neizvjesnošću. Upravo zato, nadolazeća poslovna godina tražit će visoku razinu prilagodljivosti, strateško upravljanje rizicima te spremnost na suradnju s institucijama, obrazovnim sektorom i tržištem rada u pronalaženju dugoročno održivih rješenja. 

Najveće prilike u primjeni AI-a u poslovanju

Izvor: Sveučilište Algebra Bernays 

Rezultati rangiranja poslovnih prilika za 2026. godinu otkrivaju izrazito fokusiran i optimističan pogled hrvatske poslovne zajednice na procese digitalne transformacije i tehnološkog napretka. Rangiranje je provedeno temeljem percipirane važnosti pojedine prilike za daljnji rast i razvoj poslovanja, pri čemu su ispitanici navodili i vrednovali deset najvažnijih prilika koje očekuju da će obilježiti narednu godinu.

Najviše rangirana prilika je povećanje učinkovitosti zahvaljujući primjeni umjetne inteligencije (AI), što odražava snažnu vjeru poslodavaca u transformativni potencijal automatizacije, strojne analitike i generativnih tehnologija. Očekuje se da će AI igrati ključnu ulogu u optimizaciji internih procesa, smanjenju operativnih troškova i unaprjeđenju korisničkog iskustva, čime bi se značajno mogla povećati produktivnost. Istovremeno, riječ je o strateškom odgovoru na izazove poput manjka radne snage i potrebe za bržim donošenjem poslovnih odluka temeljenih na podacima.

Na drugom mjestu nalazi se daljnje jačanje AI rješenja i prateće digitalne infrastrukture, što potvrđuje da poslovna zajednica ne promatra umjetnu inteligenciju samo kao alat za kratkoročne operativne koristi, već kao dugoročno strateško područje ulaganja. Ova orijentacija upućuje na potrebu za razvojem računalne infrastrukture, specijaliziranih kadrova i suradnje s tehnološkim partnerima, ali i za podrškom javnih politika koje će omogućiti sigurnu, etičku i učinkovitiju primjenu AI rješenja.

Treća pozicija pripala je investicijama iz EU fondova i Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO). Ovaj rezultat naglašava trajnu važnost europskih financijskih instrumenata za modernizaciju gospodarstva, osobito u segmentima digitalne i zelene tranzicije, razvoja infrastrukture te jačanja kompetencija. Poslodavci u ovom izvoru kapitala vide priliku za ubrzanje rasta, poticaj ulaganjima u istraživanje i razvoj te smanjenje investicijskog rizika, posebno u projektima s većim početnim troškovima.

Na četvrtom i petom mjestu nalaze se izvoz na nova tržišta te strateška udruživanja i konsolidacija, što upućuje na rastuću potrebu za internacionalizacijom poslovanja i jačim povezivanjem unutar sektora. Ovi prioriteti ukazuju da tvrtke sve više razmišljaju izvan granica nacionalnog tržišta, pri čemu rast traže kroz širenje na tržišta u razvoju, regionalna partnerstva i optimizaciju kroz spajanja, preuzimanja i zajedničke nastupe. Takav trend može povećati otpornost domaće ekonomije na vanjske šokove i stvoriti temelje za izgradnju održivijih poslovnih modela.

Šesto mjesto zauzima useljavanje stručnjaka iz inozemstva, što odražava pragmatičnu svijest poslodavaca o potrebi popunjavanja kadrovskih praznina putem selektivne imigracije. U kontekstu demografskih izazova i iseljavanja radne snage, ovo je važan signal da se poslodavci okreću prema otvorenijem pristupu upravljanju ljudskim potencijalima, u kojem stručnost i kompetencije nadilaze nacionalne granice.

Na sedmom mjestu nalazi se jačanje istraživanja i razvoja (R&D), što ukazuje na rastuću važnost inovacija za dugoročni rast. Iako se ulaganja u R&D još uvijek suočavaju s ograničenjima u pogledu kapaciteta i financijske održivosti, sve više poduzeća prepoznaje nužnost ulaganja u razvoj vlastitih proizvoda, digitalnih platformi i tehnoloških rješenja kao ključa diferencijacije i konkurentske prednosti.

Osmo mjesto zauzima jačanje obrambene industrije i tzv. „dual use” inovacija – tehnologija koje imaju i civilnu i vojnu primjenu. U kontekstu aktualnih geopolitičkih zbivanja i rasta nacionalnih ulaganja u obranu, ovaj trend otvara nove sektorske niše, uključujući razvoj naprednih materijala, bespilotnih sustava, sigurnosnog softvera i cyber sigurnosti. Domaće kompanije u tome vide mogućnost pozicioniranja u globalne lance vrijednosti.

Deveto mjesto zauzima jačanje domaće potrošnje, što je više indikativno nego taktički usmjereno — ali i dalje važno. Potrošnja domaćih kućanstava ostaje jedan od ključnih pokretača BDP-a, a poslodavci tu priliku prepoznaju u segmentima potrošačkih usluga, lokalne proizvodnje, ugostiteljstva i maloprodaje, osobito ako se zadrži stabilnost inflacije i rast realnih plaća.

Na desetom mjestu nalaze se prilike koje proizlaze iz članstva Hrvatske u Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Premda su još u fazi strateškog pozicioniranja, OECD standardi i preporuke mogli bi poslužiti kao poticaj za usklađivanje s međunarodnim praksama, jačanje institucionalne kvalitete i privlačenje stranih investicija, osobito u tehnološki intenzivne sektore.

Ekonomska vizija Hrvatske u 2030. godini

U sklopu istraživanja provedena je procjena vjerojatnosti ostvarenja pet važnih strateških vizija razvoja hrvatskog gospodarstva do 2030. godine. Poslodavci su svaku viziju ocjenjivali na skali od 1 do 5, gdje ocjena 1 označava da se scenarij „neće dogoditi – nema šanse“, dok ocjena 5 označava da je ostvarenje „vrlo vjerojatno“. Ova metoda omogućava kvantitativnu analizu razine optimizma ili skepticizma poslovne zajednice prema pojedinim razvojnim smjerovima.

Najniže ocijenjena vizija odnosi se na pad udjela turizma ispod 10% u BDP-u, koja je dobila nisku prosječnu ocjenu 1,8 / 5. Ova ocjena sugerira da poslodavci smatraju takav scenarij vrlo malo vjerojatnim, odnosno smatraju da će turizam i nadalje zadržati svoju snažnu ulogu u strukturi domaće ekonomije. Iako se u strateškim dokumentima često spominje potreba za diverzifikacijom gospodarstva, percepcija poslovnog sektora upućuje na uvjerenje da će turizam i nadalje biti u makroekonomskom fokusu gospodarske politike i da njegovo smanjenje nije realno očekivano bez ozbiljne zamjene drugim izvozno orijentiranim granama.

Sljedeća nisko rangirana vizija odnosi se na ulazak Hrvatske među 10 najboljih članica EU po udjelu privatnih investicija u BDP-u, s prosječnom ocjenom 2,0 / 5. Ova ocjena jasno pokazuje prevladavajući skepticizam poslodavaca u pogledu sposobnosti privlačenja većeg broja domaćih i stranih privatnih ulaganja.

Potpuna digitalizacija komunikacije između javne uprave i tvrtki ocijenjena je s 2,9 / 5, što upućuje na vrlo nizak, ali prisutan pesimizam oko ostvarenja ovog cilja do 2030. godine. Poslodavci prepoznaju važnost digitalizacije za povećanje efikasnosti, ali istodobno izražavaju sumnju u kapacitete javnog sektora da tu tranziciju provede brzo i sveobuhvatno.

S druge strane, prisutno je uvjerenje o usporavanju gospodarskog rasta nakon 2028. godine kao posljedice smanjenja dostupnosti EU sredstava, koja je ocijenjena s 3,5 / 5. Ova procjena ukazuje na realističan pogled poslodavaca prema razvojnim ograničenjima koja se očekuju kada se okončaju trenutačno dostupni instrumenti financiranja iz NPOO-a i kohezijskih fondova. Premda se ne očekuje drastičan pad, postoji opravdana zabrinutost da bez EU sredstava neće postojati dovoljno snažna zamjena u domaćim izvorima kapitala za nastavak rasta jednakim tempom.

Na sličnoj razini nalazi se i vizija o nastanku još tri do pet globalno prepoznatljivih visokotehnoloških tvrtki iz Hrvatske, tzv. „jednoroga / unicorna“, koja je ocijenjena s 3,4 / 5. Ta vrijednost sugerira umjeren optimizam poslovne zajednice u pogledu razvoja domaće inovacijske scene.

Očekivanja u području ljudskih resursa i obrazovanja do 2030. godine

Procjene poslovne zajednice o razvoju ljudskih resursa i obrazovanja do 2030. godine pokazuju mješovitu sliku s prevladavajućim umjerenim očekivanjima i izraženim skepticizmom kada je riječ o ambicioznijim ciljevima. Istraživanje je provedeno na skali od 1 do 5, gdje ocjena 1 označava da se predviđeni scenarij „neće dogoditi – nema šanse“, a ocjena 5 označava da je ostvarenje „vrlo vjerojatno“.

Najveći stupanj vjerojatnosti poslodavci pridaju scenariju automatizacije i primjene umjetne inteligencije koji bi rezultirao ukidanjem 15% radnih mjesta u realnom sektoru, što je ocijenjeno s 3,2 / 5. Ova ocjena ukazuje na realističan, ali ne paničan stav prema tehnološkoj disrupciji, gdje se prepoznaje da će AI i automatizacija imati mjerljiv utjecaj na tržište rada, no bez očekivanja masovne destabilizacije. Poslodavci vjerojatno računaju na postupnu implementaciju novih tehnologija, kao i na djelomičnu transformaciju postojećih radnih mjesta umjesto njihovog potpunog ukidanja.

Vrlo blizu toj ocjeni nalazi se procjena o povećanju udjela radnika iz trećih zemalja na više od 30% ukupne radne snage, koja iznosi 3,0 / 5. Ovo pokazuje da poslovna zajednica umjereno vjerojatnim smatra značajno širenje imigracijske radne baze, ponajprije kao odgovor na demografske izazove i kronični nedostatak radne snage u pojedinim sektorima. Takva očekivanja potvrđuju trendove već prisutne u građevinarstvu, turizmu i prerađivačkoj industriji, uz pretpostavku da će regulatorni okvir omogućiti i olakšati daljnju mobilnost radnika iz inozemstva.

Nasuprot tome, dva važna strateška cilja u području obrazovanja i porezne politike dobila su znatno niže ocjene – po 2,7 / 5. Prvo se odnosi na mogućnost smanjenja poreznog opterećenja rada za visokoobrazovane ispod 35%, a drugo na viziju povećanja broja stranih studenata i useljenih diplomanata na više od 20.000 do 2030. godine. Te ocjene ukazuju na skepticizam poslovne zajednice da će doći do dubljih fiskalnih ili obrazovnih reformi koje bi bile dovoljno snažne da privuku i zadrže visokoobrazovane talente, bilo iz zemlje ili inozemstva.

Najnižu ocjenu u ovoj kategoriji dobila je vizija da barem jedno hrvatsko sveučilište uđe među 100 najboljih na Šangajskoj listi do 2030. godine, s prosječnom vrijednošću od 1,8 / 5. Ova ocjena jasno pokazuje da poslovna zajednica ne polaže velike nade u međunarodnu konkurentnost hrvatskog visokog obrazovanja. Ocjena ispod 2 ukazuje na to da se ovakav napredak smatra gotovo nemogućim bez korjenite i sustavne reforme obrazovnog sustava.

Rezultati istraživanja među članovima Gospodarskog savjeta Sveučilišta Algebra Bernaysa pružaju pomalo pozitivan pogled na poslovnu 2026. godinu. Hrvatski poslodavci izražavaju blagi optimizam kada je riječ o prihodima i zapošljavanju, ali istovremeno pokazuju visok stupanj svjesnosti o strukturnim i globalnim izazovima koji mogu ograničiti profitabilnost i konkurentnost. Pritisak na rast plaća, geopolitička neizvjesnost i visoki ulazni troškovi ostaju ključne točke rizika, dok se najveće prilike vide u primjeni umjetne inteligencije, digitalnoj transformaciji i strateškom korištenju europskih fondova. Vizija razvoja Hrvatske do 2030. godine izaziva oprez među poslodavcima, osobito kada je riječ o reformama obrazovanja, fiskalne politike i EU sredstvima, no istodobno postoji otvorenost za nove modele rasta temeljene na inovacijama, internacionalizaciji i ulaganju u ljudski kapital. Poslovna zajednica time potvrđuje spremnost za promjene, uz uvjet predvidivog, učinkovitog i poticajnog institucionalnog okruženja i spremnost na suradnju svih aktera u procesu.